Učestalo postavljana pitanja (UPP) grupe hr.soc.grad.zagreb

S obzirom na dugovječnost naše drage grupe neminovno je ponavljanje nekih tema, kako tematskih za grupu, tako i onih drugih. Svrha je ovog UPP-a predstavljanje tih tema, ponekad vrlo sažeto s obzirom na njihov obim, kao i za pružanje osnovnih informacija o pravilima ponašanja. Dio sadržaja UPP-a samo je ponavljanje tema obrađenih na drugim mjestima, posebno dio o netiquetteu, tj. pravilima ponašanja na Usenetu i općenito Internetu, ali, kako se čini, ponavljanje je majka mudrosti i dotičnoga stvarno nikako dosta. Iskreno, cilj ovog UPP-a nije toliko spriječiti blesave komentare, koliko pomoći autorima da budu koliko-toliko originalni. Ili da budu svjesni da nisu odgovorni.

HSGZ je kratica od hr.soc.grad.zagreb.

Uz doslovno citirane poruke navedeno je autorovo ime ili njegov nadimak, ne i adresa.

Najnovija javna verzija nalazi se ovdje.

Ako želite ispraviti netočan navod, ako smatrate da bi UPP trebalo proširiti ili ako imate ikakve druge primjedbe na sadržaj ovog UPP-a, pišite na ovu adresu. Ne bojte se, ćevapi, kebab, Valentinovo i slične značajne teme samo što nisu.

Pravila ponašanja

Jedna od premisa pristupa Usenetu jest da je novi korisnik pročitao pravila ponašanja prije aktivnog uključivanja u zajednicu. Postoje grupe posvećene isključivo pravilima i principima, jedna od kojih je hrvatska grupa hr.news.novi-korisnici. Pravilima ponašanja na Usenetu također se bavi puno stranica na mlađem mediju, WWW-u. Ako vam engleski nije stran i ako ste otvoreni za samokritiku, jedna od boljih stranica koja na praktičan način objašnjava zdrav razum kojem treba pribjegavati - i koji bi se trebao podrazumijevati - je Dear Emily Postnews.

Oglašavanje

Kratko i jasno, oglašavanje se smatra juznetskim spamom. Postoje grupe i korisnici koji toleriraju tu pojavu. Ovo nije jedna od njih. Slanje oglasa jamči vam prijavu korisničkoj službi vašeg ISP-a.
U hrvatskom dijelu Useneta slanje oglasa dopušteno je samo u grupama iz hijerarhija hr.ponuda.* i hr.potraznja.*. U vezi s tim ograničenjem i 3. i 4. pitanjem, htio bih napomenuti da sam osobno u više navrata pozvao glasne nezadovoljnike da mi se pridruže u radu na otvaranju grupe koja bi bila namijenjena samo oglasima: zanimljivo je kako su svi moji pokušaji među deračima urodili ignoriranjem, kako u slučaju HSGZ-a, tako u drugim grupama; ispada da sam ja kojeg to zanima samo iz altruističnih razloga uložio daleko najviše truda u pokušaje promjene hijerarhije.
U vezi s odgovorima na oglase i netematičnosti, pogledajte također ovo.

"Zašto ne ovdje?"

Jer ima nas koji ne volimo spam.

"Ako ne ovdje, gdje?"

U prikladnu grupu iz hijerarhije hr.ponuda.* ili hr.potraznja.*.

"Ali ovo je najbolja grupa za moj oglas!"

Vrlo je vjerojatno da je najbolja iz vaše perspektive. Ne i iz perspektive svih onih kojima opravdano smetate.

"Prodajem u Zagrebu, dakle, moj oglas pripada ovoj grupi."

Točno je da "u Zagrebu" oglas čini tematskim, ali to ne znači da zato ne vrijedi pravilo koje dopušta oglase samo u hijerarhijama hr.ponuda.* i hr.potraznja.*.

Filter

Filter je samo privremeno i nepotpuno rješenje koje troši puno vremena svakome, a olakšava život jedino onom koji ga svima nama oduzima: spameru.
Neki spameri i korisnici koji ih trpe često predlažu korištenje "P:" i "K:" u oglasima i filtriranje tih poruka. Pretpostavka za tako nešto je da svaki korisnik postavi svoj filter i da svaki spamer poštuje to pravilo. Spameri već samim djelom ne pokazuju želju za poštivanjem pravila, a često ni za upoznavanjem s istima. Ako spamer krši pravilo o neslanju oglasa u krivu grupu, zašto ne bi također kršio pravilo o neslanju oglasa bez oznake?

Slanje na više grupa

Slanje iste poruke u više grupa u obliku multiposta (po jedan primjerak poruke u svaku grupu) je vjerojatno najdebilniji oblik korištenja Useneta koji se može zamisliti.
Slanje iste poruke u više grupa u obliku crossposta (jedan primjerak poruke koji se istovremeno pojavljuje u više grupa) je vrlo moćno sredstvo komunikacije koje treba koristiti samo ako ste potpuno sigurni u njegovu opravdanost, tj. da poruka tematski odgovara obje grupe. Za posebne slučajeve pogledajte ovdje.

Odgovaranje

Nekoliko općih napomena:

odgovarajte smisleno, tj. ako odgovarate na početnu poruku u raspravi, ne odgovarajte na slučajno odabranu poruku iz sredine
skretanje s početne teme nije zločin, sve dok je smisleno
ne koristite HTML
ne vrijeđajte se ako vas netko upozori na konvencije: pravila nisu zato da vam zagorčavaju život, nego zato da svima olakšaju komunikaciju
imajte na umu da svi korisnici ne pristupaju Usenetu istim programom, OS-om, platformom, a pogotovo ne na isti način: npr. ako je vama najnovija poruka na vrhu popisa poruka u nekoj grupi, uvjeravam vas da je meni i mnogima drugima na dnu.

"Zašto se petljaš?"

Usenet je javan. Ako želite poslati poruku samo jednoj osobi, koristite e-mail. Ako javno odgovarate jednoj osobi, slobodno istaknite da odgovarate Petru Perkoviću tako što ćete istaknuti "Za Petra Perkovića:", ali nemojte misliti da to znači zabranu tuđih komentara.

Citiranje

Ovo je bolna točka mnogih početnika i osoba čiju je kulturu stvorio Microsoft. Za početak, nekoliko općih napomena:

uvijek stavite do znanja na čiju poruku odgovarate.
uvijek izrežite suvišne dijelove
ne oklijevajte ubacivati svoje komentare usred citirane poruke
pripazite da uvijek bude jasno što je citirano i što je vaš odgovor; ovo zna biti nezgodno kod poruka koje u sebi sadrže citate s više razina
ne citirajte potpis iz poruke na koju odgovarate

Zlatna su pravila - što ne znači da nema izuzetaka - sljedeća:

nikada ne odgovarajte tako da vaš odgovor bude iznad citiranog (zdravorazumski izuzetak je kad je citirana poruka ilustracija nečega što spominjete u svojoj, tj. kad ne odgovarate na nju nego je navodite iz nekog drugog razloga)
ako je vaš odgovor kraći od citiranog teksta, promislite još jednom jeste li dovoljno skratili citirani tekst
nikada ne citirajte stotinu i više redova ako se vaš odgovor sastoji od nekoliko riječi

Potpis

Potpisi se odjeljuju praznim redom nakon kojeg slijedi red u kojem se nalazi "-- ". Potpisi ne smiju biti duži od četiri reda. Mogu. Nemojte misliti da vas poznavatelji neće smatrati infantilnima ili blesavima.

"Nisam u školi, zašto me u mozak s pravopisom?"

Korištenje jezika uči se zato da bi komunikacija bila svima lakša. Možda vam nije problem pratiti tekst bez velikih početnih slova, možda nekome drugome nije problem pratiti tekst bez zareza, možda netko treći ne treba ni padeže: ako pišete, pokažite neko minimalno poštovanje prema sugovornicima i ne kradite stotinama ljudi dodatno vrijeme koje im treba da bi pročitali i dešifrirali nepismenu poruku. Minuta duže za vas može značiti stotine minuta ušteđenog vremena ljudima kojima se obraćate. Ako vam to nije dovoljno, promislite na sebičan način: pravilno napisana poruka smanjuje mogućnost krivog shvaćanja i povećava vjerojatnost da dio publike neće jednostavno odustati od čitanja vaše poruke. Ako vam nije cilj da drugi pročitaju vašu poruku, zašto ste je napisali i objavili na Usenetu?

EOD

U onim rijetkim trenucima kad jedna strana u raspravi zaključi da nastavak nema smisla, u teoriji zato što suprotna strana ne može ili ne želi prihvatiti nijedan od argumenata, iako često i iz drugih razloga, kao što su npr. neki oblici besmisla koji ne ulaze u probleme s argumentacijom, ta strana u svojoj poruci piše EOD (End Of Discussion); uzmite pojavu ove kratice kako god želite, kukavičluk, mudrost, preseravanje, ali ono što EOD znači je da autor poruke ne namjerava nastaviti raspravu, ma što uslijedilo kao odgovor; nenastavljanje može značiti ignoriranje cijelog stabla, grane u kojoj se pojavio EOD ili samo jednog autora. Naravno, ponekad provokacije dovode do kršenja EOD-a, no to treba izbjegavati pod svaku cijenu. EOD se odnosi samo na autora poruke i ni na koga drugoga. Na sugovorniku je hoće li nastaviti ili ne.
Ovisno o trenutku EOD-a, ovakav prekid stavlja sugovornika u nezgodan položaj. Istina je da mu pruža priliku za zadnju riječ, ali isto je tako u velikoj mjeri obezvređuje, što ne znači da su odgovori nužno nepoželjni, ovisno o pravom razlogu EOD-a. S druge strane suguvorniku se nudi opcija prekida na vrijeme.
S gledišta toka rasprave, ne ulazeći u temu, EOD je vrlo zabavno sredstvo: odgovori na poruku koja sadrži EOD automatski gube na težini; s druge strane, osoba koja prekrši vlastiti EOD za opravdavanje tog čina bez "gubljenja" obraza treba imati još puno bolje razloge od one koja odgovara na njezin EOD.

Slanje na više grupa: posebni slučajevi

Postoje grupe čiji korisnici često pružaju jedinstvenu perspektivu u raspravama oko nekih tema. Većina korisnika HSGZ-a smatra dobrim stilom napisati poruku prikladnu za crosspost s tim grupama. Najdragocjenije su grupe svakako sljedeće:

hr.alt.vegetarijanstvo
hr.alt.prijatelji-zivotinja
hr.rec.ljubimci
hr.rec.automobili
hr.rec.bicikli

Vrijedni sugovornici često doprinesu konstruktivnoj raspravi i ukažu na stajališta koja mnogima ne padaju odmah na pamet.

Oglašavanje: odgovor "abuse"

U HSGZ-u je vrlo uobičajeno vidjeti kako osoba pod raznim pseudonimima - najčešći od kojih je TkoZnaTko - odgovara samo jednom rječju: "abuse". Dok je istinsku motivaciju dotične osobe nemoguće znati (osim ako se sama ne javi i ne objasni), na svaku desetu ili dvadesetu takvu poruku javi se netko tko ostavi bezbrojni negativni komentar i započne raspravu čiji se sadržaj gotovo doslovno može prekopirati iz neke od ranijih pokrenutih na isti način.
Negativni odgovori na TkoZnaČiji "abuse" kreću od običnog vrijeđanja poput "goni se u PM" (i, naravno, kreativnijih od ovoga) do pokušaja dokazivanja kako su u pitanju preseravanje, nedojebanost i do raznih iščuđavanja poput "pa ne zna, zašto ga prvo ne upozoriti", "zašto javno" i tako dalje.
Potom slijede pozitivne reakcije kojima se uzaludno pokušava objasniti sljedeće:

"abuse" je upozorenje svima drugima koji bi inače kao primjer uzimali javno nesankcionirano kršenje pravila
neznanje nije opravdanje (jedno od pravila Useneta je da se prvo pročitaju pravila ponašanja, na što upućuje svaki hrvatski ISP koji pruža pristup juznetskom serveru; također pogledajte ovdje)
odgovoriti upozorenjem na spam nije ni netematsko ni spamanje

Ako vas zabavlja, slobodno se pridružite. Nitko vam neće zamjeriti. Budite svjesni da će vas suprotna strana vrlo vjerojatno smatrati debilom. Koja god to strana bila.

Avionske karte za Dubrovnik/iz Dubrovnika

Iako je ova nekada nadasve popularna tema (kao i puno rjeđe varijacije na nju) danas gotovo potpuno nestala, vrijedi je spomenuti, ako ni zbog čega drugoga onda zbog njezine povijesne vrijednosti.
Avionska povezanost s Dubrovnikom i oglašavanje preprodaje karata neko su vrijeme bili toliko česti da je pošast postala zabava. Stoga, kad god vidite da se spominju avionske karte za Dubrovnik, znajte da se radi o internoj šali starijih sudionika.

Zagreb, grad potresa

Kad god dođe do bilo kakvog potresa, makar ga osjetile samo mačke i mjerni uređaji Seizmološke službe, u grupi se poput gljiva počnu pojavljivati uzbuđene poruke uglavnom nepoznatih autora. Sadržaj poruka je u pravilu trivijalan i odaje visoku uzbuđenost, što navodi na dvije pretpostavke.
Prva je ta da je Zagreb pogodila neopisiva prirodna katastrofa. Mi Zagrepčani sretni smo što imamo gradonačelnika sposobnog iz takvih ruševina začas sve ponovno sagraditi. Jedino nam je malo žao što ne stigne prije pobrati međunarodnu pomoć kakva je uobičajena u slučajevima prirodnih katastrofa. A možda i stigne, ali ne želi da se mi stradalnici još osjećamo kao prosjaci.
Prema drugoj pretpostavci, autori tih senzacionalističkih poruka svoje živote provode gledajući Windowsov screensaver pa ih ključni događaj i životna promjena toliko oduševe da moraju ostatku svijeta pokazati da su ga prvi doživjeli ili, u manje patetičnim slučajevima, da nisu jedini koji su prošli kroz nešto tako neponovljivo.
The truth is out there, rekli bi u meni jadnim Dosjeima. U svakom slučaju, sportsko sudjelovanje u raspravama s rječju "potres" stalan je trend naše male zajednice.

Picerije

Teme vezane uz zagrebačke picerije vrlo su široke i kontroverzne, a uključivale su i organizirane ekspedicije dijela sudionika čiji je cilj bio utvrditi činjenično stanje. Treba ipak imati u vidu da različiti ljudi imaju različita očekivanja i percepcije, da je većina Zagrepčana odrasla na kontinentalno-hrvatskoj verziji pice i da se većina picerija mijenja s vremenom. Iz tih razloga ne navodimo ovdje puno imena, osim onih oko kojih prevladava konsenzus ili barem trajno neslaganje. I osim onih koja baš želim spomenuti.

Karijola je zanimljivo mjesto koje nudi jedinstvenu picu za zagrebačke i hrvatske pojmove. Cijena je daleko od prosječne, a jedinstvenost nije za svakoga. Upozoreni ste.
Nokturno spominjem samo zato da pokažem koliko sam zlopamtilo jer i nakon već priličnog broja godina zamjeram jednom klincu konobaru što me zeznuo. Prosječna i nipošto ne najjeftinija pica.
Capuciner je ugodno mjesto s pristojnom hranom.
Baschiera je svoje zlatno doba proživjela u devedesetima kad je stekla sjajnu reputaciju. Danas je još uvijek popularna, ali kvalitetom pice sigurno ne, kao ni njezinom cijenom. Baschiera naplaćuje dostavu, što je dovoljno jedinstveno za isticanje; dostava iz Baschiere nije bila vrijedna više cijene pice ni u najboljim danima, a kamoli još plaćanja dostave.

Što se dostave tiče, pitajte i tražite svježe informacije za željeno područje: kvaliteta jako varira i nikad se ne zna što će se dobiti. (S obzirom na činjenicu da je ispostavljanje računa uz dostavljenu picu više iznimka nego pravilo, osobno pretpostavljam da je proizvodnja pica zlatni rudnik hrvatskih ugostitelja. Možda griješim.)

Zagrepčani

Stanovnici grada Zagreba su Zagrepčani, ne Zagrebčani ili zagrepčani.

Burek

Iako ovo nije prečesta tema, zavređuje barem jedan komentar. Ako u bureku nije sir, mi Zagrepčani naglašavamo da je "s mesom" ili s kojim već punjenjem. Mnogima je od nas poznato ime sirnica ili pita. U detaljnu povijest bureka ne ulazimo, samo napominjemo da u drugim zemljama, navodno onima burekova porijekla, burek ne znači ono što mi zovemo "burek s mesom" ili barem ne isključivo to, kako nas mnogi pokušavaju uvjeriti.

Izlazak u Zagrebu

Ovaj dio UPP-a posvećen je kako izlascima općenito, tako specijalnim prilikama poput traženja tihog i mirnog mjesta ili proslave uvezenih praznika kao što su Valentinovo ili Dan Svetog Patrika.

"Izveo bih curu u kafić..."

Dakle, tipična poruka ove vrste izgleda ovako:

Dali znate neki ok kafic gdje bi se moglo izvesti curu na prvi spoj. Znaci 
da nije prebucno, da je lagano zamraceno, bilo bi dobro da postoje separei i 
tako dalje. Nadam se da ste shvatili na sto mislim. Molim vas dajte 
preporucite takav kafic u Sigecici, Folki i okolici. Ako neznate nista tamo 
dali postoji nesto slicno u centru, oko trga, glavnog kolodvora i sl.

- MzBi

Naravno, poželjne se lokacije razlikuju, a razina pismenosti i uvjeti baš i ne. Iako su ovo tematske poruke - i iako uz nešto samokontrole imamo razumijevanja za problem - znajte da vas očekuju veseli komentari, neki potaknuti samo infantilnošću, većina frustracijom zbog istovrsnih poruka i ponavljanjem nekih pogrešnih koraka. Pametniji ljudi vam, zapravo, ni neće pomoći jer javno objavljivanje intimnijih lokacija (koje ni ne moraju biti pogodne samo za spoj nego su također često jednostavno ugodna mjesta) uglavnom pokvari ta mjesta koja time postanu prekrcana. S druge strane, nikad ne znate, možda vam se posreći.
Uostalom, neznanje nije grijeh, svaki je savjet dobrodošao. U svakom slučaju, ne budite lijeni i provjerite!

"Došao mi je stranac u goste, a ja nemam pojma što je zanimljivo u Zagrebu pa..."

Ovakva pitanja problem su zato što se očekuje nagađanje tuđih ukusa. Što je zanimljivo jednom, ne mora biti drugom i tako dalje. Stoga je sljedeći popis prijedloga samo okviran i može biti potpuno promašen.

Cirkus na Markovom trgu: nedvojbeno zanimljivo i humoristično, ali samo za probrane koji su upućeni u detalje. Drugim riječima, ako se sami niste ovoga sjetili, nije za vas.
Oltar Domovine i Mirogoj:
```
"Ako ga zanima borba za neovisnost odfuraj ga na oltar domovine ili Mirogoj."
```
Na stranu kičeraj i domoljublje, čak i nakon restauracije koju nijedan stručnjak nije opisao drugačije nego kao devastaciju, Medvedgrad je zgodno mjesto s odličnim pogledom, a Mirogoj odražava tradiciju koju napada moderni kič.
Cinestar: ako je vaš stranac došao iz neke zemlje u kojoj još uvijek kina imaju po jednu dvoranu i ako voli filmove, povedite ga da vidi što mu je budućnost. Možda nije prekasno za njegovu zemlju.
Jarun:
```
"Ako ga zanimaju Zene odfuraj ga na... Jarun :)"
```
- dg

Ovaj se savjet može shvatiti na više načina, no budući da ne želimo nikoga poticati na silovanje, pretpostavimo da se odnosi na okupljališta lovatora i sponzoruša, poželjno u narodnjačkom štihu.
Gornji grad ili Gornja Stubica: iako neke ljude kombinacija ta dva mjesta asocira na povijest iz aspekta socijalnih nemira - koji ne prestaju biti aktualni, sjetimo se zakona kojim je zabranjeno protestiranje na Markovom trgu - Gornji je svakako zanimljivo mjesto za miran obilazak gradske povijesti, a Stubica je zgodna za izlet izvan Zagreba.
Samoborske kremšnite: kratak izlet gastronomske prirode kojem se nema što zamjerati. Jedino valja pripaziti jer nisu sve kremšnite jednako dobre, a lokacija najboljih se seli.
Šoping: posvuda. Iz patriotskih i kulturnih razloga probajte izbjegavati šoping centre ako je to moguće, osim ako vaš gost nije iz neke necivilizirane zemlje koja ne zna za njihove blagodati (vidi gore pod Cinestar).
McDonald's: vidi gore pod Cinestar.
Zoološki vrt: ugodno mjesto posjet kojemu se može pretvoriti u cjelodnevni izlet Maksimirskom parku na lijep dan.
Trg maršala Tita: zgrada HNK, divan primjer kopiranja mađarske arhitekture ispred kojeg se nalazi Zdenac života, jedno od najpoznatijih djela Ivana Meštrovića. Budući da se već godinama spominje podzemna garaža, možda je ovo posljednja prilika za posjet.
Centar: vidi Gornji grad; preporučena je šetnja Lenucijevom potkovom i Opatovinom, a ni Trg žrtava fašizma nije neugodan.

Muzeji: prije ili poslije netko će se potruditi i nabrojati sve zanimljive. U međuvremenu, kratak i vrijedan prikaz:

"Ako je iz Njujorka ili takve nekakve suvremene pripizdine cija se
povijest mjeri u stotinama godina, odvedi ga u jedan od nasih muzeja da
mu pokazes sto je tisucljetna kultura. 

Dakle, prvo Arheoloski muzej sa 5 izloska, onda Hrvatski prirodoslovni
muzej sa 3 izloska i, kao slag na kraju, Muzej suvremene umjetnosti bez
izloska, ali ako budete imali srece, mozete vidjeti parkirani bager na
livadi ispred zgrade u izgradnji."

- NN

"u ovoj turi je obavezan i dinamov stadion.."

- Igor Subotić

Kozari bok, Trnava, Vukomerec: za skinjare i rasiste u duši.

"Kozari bok da, ali ne ovaj dio Dubrave, nego Trnavu i Vukomerec, a
obavezno i Sopnicu sa svim pripadajućim cigojnerima."

- Mihac

Dvorac Brezovica:

"Dvorac Brezovica kako propada s daskama na prozorima i vratima!!"

- Schitzer

Za kraj, za one koji ne žele tuđa mišljenja: http://www.zagreb-touristinfo.hr/.

Pseći drek

Pseći drek rijetko se - ako ikada - pojavljuje u naslovima poruka. Ipak, postoje neke teme koje jednostavno prizivaju njegovo spominjanje. Ponekad su to teme koje na ovaj ili onaj način spominju pse, ponekad ljudsku pristojnost, a ponekad opću kulturu i općenito gradske probleme u kojima pseći drek ili neka paralela s njim igra važnu ulogu. Iako se tema ponekad otvori lamentacijom nekog savjesnog vlasnika psa, najčešće do pojave dolazi tako što se netko požali na pseći drek. Zapravo i nije važno kako do toga dolazi, nego rezultat, sukob dviju strana od kojih, nažalost, jedna nemilice generalizira protiv pasa i njihovih vlasnika. Nazovimo ih pseća i antipseća.
Pripadnici antipseće struje obično popizde kad ugaze u drek i deru se protiv svih vlasnika pasa, jer svaki je vlasnik psa kriv što su oni ugazili u govno. Naravno, ima i blažih i razumnijih slučajeva, te varijacija, npr. ljudi koji objašnjavaju da je život u bilo kakvom stanu mučenje za psa ili koji principijelno spominju pseće drekove makar ih, zapravo, nisu nikada vidjeli. Da skratimo, gajimo razumijevanje prema svima koji ugaze u neočekivano govno. Ne sjećam se da je ikada bilo nekog ruganja po liniji "zašto ne gledaš kuda hodaš".
Naravno, najistaknutiji pripadnici antipseće struje generaliziraju, zbog čega se pseća struja opravdano buni. Mnogi vlasnici pasa kupe drekove za sobom; neki od njih također upozoravaju bezobrazne vlasnike koji misle da se neke stvari ne odnose na njih: iz tih je razloga logično da se osjećaju pogođeno kad se digne dreka oko ovog problema. No, opet, posjedovanje psa u Zagrebu nije nimalo lako (hvala vam, gospodine gradonačelniče, znamo da imate pametnija posla nego da zapravo promišljate o implikacijama odluka), tako da i u tom smjeru kreću vesele rasprave.

Inače, htio bih napomenuti dvije stvari. Prirodno je da psi seru. Isto vrijedi za sve druge oblike života, uključujući tu i nas. Isto je tako čovjekova generalna tendencija bježati od nekih prirodnosti.