ATA/ATAPI: pogled na praktičnu stranu

Ovo je pregled čestih nedoumica u vezi s ATA/ATAPI uređajima. Iako su odgovori u ovom dokumentu često dovoljni, uvijek postoji mogućnost da se baš u vašem slučaju radi o nekoj iznimci od pravila ili specijalnim okolnostima, stoga svemu pristupajte s oprezom i backupom.

1. Imam ploču sa čipsetom X koji ne podržava diskove veće od...
2. Konektor na mom kablu ima 39 rupa a na ploči se nalazi 40 iglica. Što da radim?
3. Koji je najveći disk koji ide na moju ploču? Prijatelj mi kaže da...
4. BIOS tvrdi da moj disk ima samo 504 MB/2 GB/8 GB/32 GB. Što da radim?
5. Nabavio sam ATA disk od 160/200/250+ GB. Zašto vidim samo 137 GB? Kako mogu riješiti taj problem?
6. Ako spojim disk i neki optički uređaj na isti kanal, hoće li mi disk sporije raditi?
7. Da li master ima veći prioritet od slavea?
8. Koji je najbolji način raspoređivanja ATA i ATAPI uređaja? Kako kombinirati uređaje?
9. Isplati li mi se platiti više za disk s većim cacheom?
10. Planiram staviti ATA disk u kućište s USB i/ili 1394 sučeljem. Igra li veličina diska neku ulogu?
11. Kupio sam disk kapaciteta X. Zašto OS vidi manje od X? Zašto je zbroj veličina mojih datoteka i praznog prostora manji od X?
12. Kako podesiti jumpere na uređajima koji se nalaze na istom kablu?
13. Postoji li pravilan fizički razmještaj uređaja na kablu?


1. Imam ploču sa čipsetom X koji ne podržava diskove veće od...

Čipset nema veze s veličinom diska.


2. Konektor na mom kablu ima 39 rupa a na ploči se nalazi 40 iglica. Što da radim?

Probušite rupu u kablu ili, ako baš morate, uklonite iglicu s ploče. Preko tog kontakta se ne prenosi nikakav signal.


3. Koji je najveći ATA disk koji ide na moju ploču? Prijatelj mi kaže da...

Jednostavan je odgovor: svaki. Nažalost, iskustvo nas uči da postoje razni problemi s kompatibilnošću, tako da neki noviji diskovi jednostavno ne žele raditi sa starijim ili nestandardnim BIOS-ima.
Ako nema nekih specifičnih problema, tad je jednostavan odgovor točan, što ne znači da se nećete suočiti s problemima opisanim u odgovorima na 4. i 5. pitanje.


4. BIOS tvrdi da moj disk ima samo 504 MB/2 GB/8 GB/32 GB. Što da radim?

Kad je kapacitet ATA diskova dosegao 504 MB, došlo je do problema s drevnim ograničenjem podrške za diskove u BIOS-u. Rješenje koje je i dan-danas s nama jest LBA, logičko adresiranje diska. Budući da malo tko u industriji razmišlja dugoročno, mnogi BIOS-i posjeduje zastarjele rutine koje ograničavaju maksimalnu vidljivu veličinu na prvih 2 GB/8 GB/32 GB vašeg diska. Sljedeća je granica slična, ali posebna priča, objašnjena u odgovoru na 5. pitanje.
Postoji nekoliko rješenja:
a) Najbolje rješenje jest ažuriranje BIOS-a na verziju koja podržava veće diskove. Upute potražite na stranicama proizvođača vaše ploče. U slučaju da takav BIOS ne postoji, za one koji dobro znaju što rade i spremni su riskirati preporučujem stranicu rom.by.
b) Ako imate PCI utor viška, ATA kontroleri su danas jeftini. Provjerite podržava li veće diskove. Imajte na umu da ti uređaji znaju imati svojih mušica, te da često ne podržavaju ATAPI uređaje.
c) Noviji/bolji OS-ovi - NT, Linux, FreeBSD itd. - ne koriste BIOS za svoj rad osim prilikom podizanja sustava. Ako je čitava sistemska particija unutar ograničenja BIOS-a, iz OS-a ćete moći iskoristiti ostatak diska; kod nekih od spomenutih OS-ova, dovoljno je da samo dio sistema bude dostupan preko BIOS-a.
d) Postoje programi koji zamjenjuju BIOS; neki su ih proizvođači davali besplatno uz svoje diskove. To je najgore moguće rješenje, osim ako niste sasvim sigurni da vam nikad neće zasmetati njegove mane.

Napomena: vodite računa da neka od ovih rješenja mogu ograničiti prenosivost diska - ovisno o okolnostima, možda sve proradi kako treba, možda ne budete mogli pristupiti svojim podacima, a možda ih i izgubite, potpuno ili djelomično.


5. Nabavio sam ATA disk od 160/200/250+ GB. Zašto vidim samo 137 GB? Kako mogu riješiti taj problem?

Klasična LBA shema iz devedesetih došla je do svojih krajnjih granica. Današnji BIOS-i podržavaju 48-bitni LBA koji podržava diskove veličine do 144 petabajta, ali, nažalost, to nije sve: problem je također u operativnim sustavima. U Microsoftovu slučaju, podržani OS-ovi su Windows 2000 SP3+, Windows XP SP1+, kao i noviji (barem se nadam, budući da to sigurno ne bi bio prvi put da nove verzije pokvare nešto što je radilo dobro u starim). U slučaju Windowsa 2000, potrebno je aktivirati  48-bitni LBA modifikacijom registryja. S originalnim Windowsom XP moguće je napraviti sličnu modifikaciju, ali korištenje 48-bitnog LBA bez SP1 nije preporučeno; nakon instalacije SP1, parametar nema nikakvo značenje. Te izmjene služe samo kako bi omogućile OS-u da vidi čitave diskove. Pažljivo se probijajte kroz ograničenja koja nisu navedena vrlo sistematično. (Postoje zaobilazna rješenja koja omogućuju instalaciju starijih OS-ova na velike diskove - nisu preporučena i ovise o hardveru i driverima.)
Pravo veselje tek dolazi, naravno. BIOS vam je, zapravo, potreban samo pod jednim uvjetom: ako planirate koristiti vaš novi disk kao sistemski a da pri tome sistemska particija prelazi granicu BIOS-a koji ne podržava 48-bitni LBA. Ako je odgovor da, rješenja su identična stavkama a) i b) u odgovoru na 4. pitanje. Windows 2000 se ne može instalirati na particiju veću od 137 GB, iako je kasnije moguće povećati sistemsku particiju alatima poput Partition Magica. Za instalaciju Windowsa XP na veće diskove, potrebno je ili modificirati instalaciju na način opisan ovdje ili koristiti instalaciju s integriranim SP1.
S druge strane, ako ste zadovoljni sistemskom particijom unutar ograničenja BIOS-a, iz OS-a ćete imati pristup čitavim diskovima (naravno, nakon što ga aktivirate u slučaju Windowsa 2000).

Napomena: ako prenosite diskove, vodite računa o OS-u računala na koje ih priključujete. Kućišta s ATA->USB/1394 konverterima ne spadaju pod tu vrstu problema.


6. Ako spojim disk i neki optički uređaj na isti kanal, hoće li mi disk sporije raditi?

Da i ne: ovisno o načinu korištenja, performanse mogu biti slabije nego ako je sam na kanalu.
Česta je zabluda da će se, ako se na istom kanalu nađu dva uređaja različitih brzina sučelja (npr. UDMA5 i UDMA2), brži uređaj usporiti na zajedničku brzinu. To nije točno još od doba ranih Pentiuma. No, treba imati na umu da dva uređaja dijele sabirnicu i da je optički uređaj u stanju blokirati disk jednostavno zato što je sam spor.


7. Da li master ima veći prioritet od slavea?

Ne.


8. Koji je najbolji način raspoređivanja ATA i ATAPI uređaja? Kako kombinirati uređaje?

Samo je jedan način idealan: jedan uređaj po kanalu.
Ako idealno rješenje nije moguće, vodite računa o sljedećim faktorima:
1. Rad jednog uređaja na sabirnici automatski blokira drugi i tu pomoći nema.
2. Optički uređaji su barem deset puta sporiji od diskova, tako da je gornji faktor posebno naglašen kod njih.
3. Ako se uređaju ne pristupa, uglavnom ne smeta.
O ta tri faktora treba razmišljati kad se razmatraju scenariji korištenja i potrebe. Npr. ako imate dva diska i često kopirate s jednog na drugi, nipošto ih nemojte staviti na isti kanal. S druge strane, ako posjedujete DVD-R i njegov optimalan rad vam je najvažniji, bolje ga je staviti samog na kanal ili barem na različit kanal od onog na kojem se nalazi disk s kojeg dolaze podaci. U ovakvim situacijama često dolazi do izražaja dilema komfornijeg svakodnevnog rada ili pouzdanijeg zahtjevnog. Ipak, današnja je tehnologija dovoljno napredovala da će kompenzirati većinu grešaka i uskih grla do kojih može doći.


9. Isplati li mi se platiti više za disk s većim cacheom?

Odgovor ovisi o tome što za vas znači "isplati". Veći cache sigurno donosi veće performanse. Primjetno ili ne, to je već drugo pitanje i opet ovisi i o vama i o tome za što koristite disk.


10. Planiram staviti ATA disk u kućište s USB i/ili 1394 sučeljem. Igra li veličina diska neku ulogu?

Da. Ovisno o konverteru, neka starija kućišta ne podržavaju veće diskove. Ako je u specifikaciji kućišta eksplicitno navedeno "48-bit LBA supported" ili "support for large disks", sigurni ste.


11. Kupio sam disk kapaciteta X. Zašto OS vidi manje od X? Zašto je zbroj veličina mojih datoteka i praznog prostora manji od X?

Pod pretpostavkom da se ne radi ni o kakvom ograničenju BIOS-a ili OS-a (vidi 4. i 5.), postoji nekoliko odgovora na to pitanje, nijedan od kojih ne isključuje ostale.
a) Daleko najveći faktor jest način računanja kapaciteta. Proizvođači diskova su prije desetak godina počeli deklarirati kapacitete koristeći decimalni sistem, za razliku od dotad uvriježenog binarnog. Iako postoje brojni argumenti za obje strane u informatičkom sektoru, nemojte se previše pitati oko motiva koji je vodio proizvođače diskova: marketing i novac. Naime, ako usporedimo binarni megabajt (1.048.576 bajtova)  i decimalni  megabajt (1.000.000), vidjet ćemo da postoji mala razlika od nekih 5% kapaciteta u korist binarnog, što, zapravo, znači da pri računanju decimalnim megabajtima proizvođači "dobivaju" po 1 megabajt  na svakih 20 binarnih. Kad pređemo na gigabajte, odnos postoje još povoljniji (1.073.741.824 : 1.000.000.000). Stoga, uzmite deklariranu veličinu svog diska, pomnožite je s 1000 za svaki red veličine (tera/giga/mega/kilo) da biste dobili broj bajtova i onda dijelite taj broj s 1024. Ako je broj blizu onom što vam OS prijavljuje, to je to.
b) Samim činom formatiranja, disk alocira određeni prostor na strukture sustava datoteka. Koliko točno ovisi o samom sustavu, ali u pravilu se radi o manje od 1% ukupnog kapaciteta.
c) Zbog efikasnosti - kompromisa između performansi i iskoristivosti - diskovi zapisuju podatke u blokovima (obično 512 bajta), a sustavi datoteka u grupama blokova (danas obično 2-4 KB-a). To znači da će svaka datoteka, makar bila velika samo jedan bajt, ipak zauzeti barem jednu grupu blokova. Ako imate puno sitnih datoteka, to može zauzeti puno prostora. Tisuću datoteka veličine jednog bajta ne zauzima ni pun kilobajt informacija, ali zato zauzima barem dva megabajta stvarnog prostora. Sve verzije FAT-a su ozloglašene po tom pitanju.
d) Skrivene datoteke vam ponekad ne daju uvid u pravu situaciju. Iako to ne spada pod probleme vezane uz same diskove, korisnici često nisu svjesni koliko prostora "pojedu" razne aplikacije koje ih "štite" od njih samih.


12. Kako podesiti jumpere na uređajima koji se nalaze na istom kablu?

Ručno podešavanje je u pravilu najbolje. Jedan uređaj treba biti master, drugi slave. Ako su oba standardna, tad nema veze koji je koji, ali... Neki uređaji (WD-ovi, posebno stariji) imaju različite položaje jumpera za mastera koji je sam na kanalu i mastera sa slaveom (pri čemu je dodatni problem to što se neki ATA/ATAPI slaveovi tretiraju kao da ne postoje). Ponekad se nađu kombinacije koje jednostavno ne rade zajedno.
Cable Select zahtijeva specijalan kabel i položaj na kablu određuje hoće li uređaj biti master ili slave.


13. Postoji li pravilan fizički razmještaj uređaja na kablu?

Ako uređaji nisu konfigurirani načinom cable select (a, zapravo, ni tada), sasvim je svejedno koji je uređaj prikopčan na koji konektor. Važno je imati na umu da specifikacija ATA-5 zahtijeva da sabirnica s novim brzinama prijenosa (66+ MB/s) bude terminirana, tj. da se uređaji nalaze na oba kraja kabla. Dotad nije bilo zabranjeno spojiti jedini uređaj na sredinu kabla.